Predizborna ljutnja

Baš danas?  Ne samo danas, mene predizborna ljutnja drži već godinama, ali danas ću baš napisati tekst i objaviti ga malo prije predizborne šutnje, najglupljeg pravila naših bezveznih izbora.

OK, znam da ima i glupljih pravila, ali mene ovo posebno živcira. Zašto bi bilo tko morao šutjeti u bilo kojem času? Samo me nemojte navlačiti za rukav na izbornom mjestu, ali ako imate nešto za reći, tko vam brani?

Ako ja smijem svugdje govoriti da ste bezvezni i nepošteni kandidati, vi svakako imate pravo dokazivati da to nije istina…I nemojte misliti da ne razumijem zašto većina ljudi na svakim izborima unatrag 25 godina bira drugačije od mene. Ljudi jednostavno imaju različita osobna iskustva.

Na primjer, ja sam par godina radio kod Tome Horvatinčića i mogu vam ispričati dosta situacija u kojima je bio vrlo korektan. Mogu ispričati i kako mi je Ivica Todorić jednom mahao iz automobila kada smo se mimoilazili u Šestinama, ničim izazvan. I kako se bivši predsjednik, Ivo Josipović, vrlo često prozivan kao bezličan, raspekmezio kad je vidio našu kćer u gradu.

Osobno me boli briga za njih, onako najiskrenije…

Tako je i Bandić,a i tko zna koji drugi, po mome mišljenju bezvezni lik, nekim ljudima ostao u odličnom sjećanju pa mu i dalje daju glas i nosili bi mu kolače u zatvor.

Možda sam ga trebao pozdraviti na nekoj od utrka na kojima smo zajedno trčali pa bih ja projektirao neki skupi park na Savici. Kaj ćeš, na utrkama sam se divio pravim organizatorima i pravim trkačima. A nekada i sebi jer, koliko god spor i nepripremljen došao, nikada nisam završio posljednji.

Kako biramo?

Ali zapravo ne mislim pisati o skorašnjim predsjedničkim i ostalim izborima nego o našim izborima koji se događaju svakoga dana i nakon kojih smo, ako ništa drugo, malo iskusniji i pametniji.

Kako biramo?

Zašto na nekom raskršću krenemo lijevo, a ne desno? Zašto se nekad vraćamo, a nekad nastavljamo dalje, makar “glavom kroz zid”? Ne znam, ali znam da sam imao hrpu loših izbora koji su se činili ok u tom trenutku.

Recimo, kad sam prekinuo studij pedagogije jer mi je bio dosadan i besmislen pa sam se tražio idućih sedam-osam godina i nisam se baš nalazio ni u čemu.

Ili kad u jednom času nisam htio prihvatiti veliko smanjenje plaće pa sam se zahvalio i pokrenuo svoj posao. To nije bila greška, greška je bila što sam mislio da ću bez problema zaraditi svoju plaću, ali nisam računao da će mi se Država prikrpati sa svojim potrebama pa sam za plaću od par tisuća kuna trebao odraditi posla za pet puta veću lovu.

OK, odradio sam i to…

Idući krivi izbor je bio što sam ozbiljno vjerovao da će mi posao koji sam odradio biti plaćen na vrijeme. Pa sam skužio da većinom neće, ali je bitno da mi plate kad-tad. Pa sam skužio da mi neki neće platiti nikada.

A onda je Država skužila da im ni ja neke stvari neću moći platiti, jedino što je Država malo veći igrač od mene pa smo se počeli svađati.

Eto, takve priče slušamo i gledamo već godinama, ali očito smo svi mi prolazni i zamjenjivi, ali stranke i lopovi nisu, oni su i dalje tu, a mi ih i dalje biramo i dajemo im šansu.

Bilo je još krivih izbora, npr. kad smo po starom dobrom hrvatskom običaju mislili da je posjedovanje vlastite nekretnine nešto što se samo po sebi razumije. Pa smo kupili i preuredili fora vikendicu, preselili se 40 km od Zagreba i nakon 4 mjeseca oboje ostali bez posla u roku par dana.

Super fora, najhladnija zima u posljednjih ne znam koliko godina, a mi s našom prekrasnom peći na drva koja će nas zagrijati dok sjedimo u toploj sobi i uživamo u zimskoj idili.

Osim što uopće nije bilo tako nego smo se smrzavali, budili se svaka dva sata tijekom noći da ubacimo drva u peć. Naš Marli je hodao po kući u zimskom kaputiću, a ja sam rušio drva oko kuće koja se nisu ni stigla pošteno osušiti prije nego su završila u peći.

A 28.3., samo koji dan prije našeg povratka u Zagreb, susjed Mirko mi je traktorom izvlačio auto iz snijega. Imam fotke, ne lažem.

Tako da, poštovani većinski birači na hrvatskim izborima, shvaćam da vam se vaši izbori u nekom trenutku čine dobrima, ali nisu. Birate pogrešne ljude već 25+ godina.

Ali da ne bude sve samo o lošim odlukama, nekad i pogodimo “u sridu”, npr. kad sa 29 godina ponovo počneš studirati pa ti se to pokaže kao odluka koja će ti donijeti hrpu dobrih prilika, kad sa 40+ odlučiš još jednom pokušati postati roditelj pa dobiješ pravi životni Jack-pot.

Ili kad se odlučiš prekinuti HR agoniju pa nakon mjesec dana u Dublinu budeš unaprijeđen i dobiješ povišicu prije nego si je uspio zatražiti.

Izbori su smiješna stvar, čini se da nas se ne tiču, ali to što nekada iz zajebancije zaokružimo nekog Bandića, Keruma ili Markićku može značiti da će netko radi toga ostati bez posla, bez djeteta, bez doma ili bez diplome.

Mene na ovim izborima neće biti, kao ni posljednjih 7 godina.

Moji izbori su održani prije tri godine. Nisu baš bili demokratski, bila je samo jedna izborna lista pod imenom “Nikada više mi tuđi glasovi neće zaj…ti život”.

Uredno sam zaokružio, ubacio listić i kad su objavljeni rezultati bio sam si,  baš onako, ponosan…

Standardno