Ljeto u gradu

Ljeto u gradu.

Nekada ili sada, svejedno je.

Drugačije postavke, drugačije obaveze, drugačiji interesi, nade, strahovi, planovi.

Ali je isto.

Fora period, najtoplije uspomene. Ljeto u gradu je uvijek lijeno, razvučeno vrijeme. Mirisi smole,  vrućeg asfalta, prašine u zraku, laganog povjetarca koji te spašava kad se makneš u hlad.
Kad sam bio klinac nisam bio veliki ljubitelj mora. Danas jesam i nadam se da ćemo živjeti uz more, ali ne uz ovo Irsko, nego neko plavo, toplo i pristupačno.

Ali moje najljepše ljetne uspomene vežem uz Zagreb, pusti kvart, nogomet, košarku i tenis po vrućini, kartanje u haustoru, čitanje u sobi, dedin i bakin vrt.

Mir, sigurnost, prazne ulice i osjećaj da je sve stalo na tren.

Obožavao sam i odlazak kumovima u Munchen, tjedan ili dva svakog ljeta, nova i drugačija sloboda, šetnje po gradu, obilazak dućana, drugačije društvo i običaji.

Ljeto u gradu je sporo.

Znao bih izaći usred dana i susresti tišinu ispred zgrade, sam odlutati do nasipa i osjećati se kao da sam usred divljine, a ne par stotina metara od prve kuće ili zgrade.

Odlazak u kino, prva tri reda parketa ako si prije zdrobio lovu u pekari ili Krašu, prvi red balkona ako imaš sreće. Bezvezarenje po gradu, vožnje tramvajem od prve do zadnje stanice, košarka od jutra do mraka, kupanje na Jarunu, kartanje za stripove, noćni propuh u stanu, beskrajna tri mjeseca bez obzira gdje si, kakvo je vrijeme, što je na TV-u i tko je pored tebe.

Danas su ljeta ista, ali smo mi drugačiji.

Pokušavamo stisnuti cijelo ljeto u dva tjedna godišnjeg kao da ostatak ne postoji, pokušavamo se odmoriti, izdivljati, obići što više mjesta, poslikati što više fotki u koncentratu ljeta i na kraju smo iziritirani ako sve ne ide po planu, ako jedan dan bude oblačno pa ne možemo uloviti boju na plaži. 

Strepimo da li ćemo uspjeti dobiti godišnji u isto vrijeme, kupiti karte, bukirati smještaj baš kakav smo htjeli.  Par mjeseci skupljamo lovu za dva tjedna plaže ili nečeg drugog, obećajemo djeci da će onda jesti sladoled svaki dan, mama će moći malo duže odspavati, a tata će pogledati kvalifikacije Lige prvaka negdje vani. 

Znaš što?

Jebeš takvo ljeto i jebeš takav život.

Cijelo ljeto treba biti godišnji odmor, a cijela godina treba biti ljeto.

Ako mi je pogled na more najljepša stvar na svijetu, onda mi plaža treba biti u blizini cijele godine. Ako želim druženje sa dragim ljudima, ne želim slati pozivnice i usklađivati raspored dva tjedna unaprijed. Ako želim mir u glavi, to sigurno ne mora biti samo kad se smjestim na plastični stolac beach bara u Biogradu. To mora biti svaki dan, i na plaži, i na livadi, i na poslu, i kod kuće.

I u Hrvatskoj. I u Irskoj. I u Španjolskoj.

Ljeto u gradu mi treba biti u glavi svaki dan.

I ne postoji nikakav bezvezni političar, nikakav blokirani račun, nikakva vremenska prognoza, radno vrijeme ni gužva na cesti koja mi to smije oduzeti.

Ni bilo kome na svijetu.

Sve dok smo tu, život treba biti ljeto u gradu.

Standardno

2 thoughts on “Ljeto u gradu

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.