Počnite trčati (i sve će postati jasnije)

Moje pisanje je počinjalo već sto puta, a otprilike isto toliko puta je prestajalo nakon nekoliko tekstova, ali je bilo tu negdje. I svaki puta mi je došlo da se javim nekom poznaniku novinaru ili piscu i pitam: Kako pisati? O čemu? Koliko često, kako ovo, kako ono. A na ta je pitanja odgovor uvijek isti- kreni, piši i sve će ti postati jasnije… I tu sam prepoznao pitanja i situaciju koja mi se dešava, ali iz drugog kuta.

Ja, naime, trčim.

Nisam baš brz, nisam baš ni redovit, trkači na utrkama me baš ne prepoznaju niti me pitaju za savjete o treningu i taktici. Ali trčim još tamo od devedesetih. I svako toliko mi netko, tko zna da trčim, dođe i kaže da želi početi, ali ne zna kako, kada, koliko često…

Vrlo lako. Kreni trčati i sve će ti postati jasnije.

Zašto trčati?

Razloga ima koliko želiš. racionalnih, emotivnih, medicinskih, socijalnih, čudnih, smiješnih…Jedino ne postoji pogrešan razlog za trčanje.

Ja sam počeo jer u nekom času nisam znao što bih sam sa sobom pa mi se činilo pametno krajem dana otići na Jarun i trčati. Samo tako, nema nekog dubljeg razloga, dublji razlozi dođu kasnije. Nakon nekog vremena više si nisi smiješan, ne izbjegavaš gužvu, počinješ pratiti rezultate, počinješ pričati o trčanju. Trčanje oslobađa jer nema puno logistike, samo mi i naše misli.

jog_the_dog_559413

A kako trčati?

Za početak, bilo kako.

Ako vam se čini da to nije kako bi trebalo biti, u krivu ste. Svaki način trčanja i svaki motiv je u početku ok.

Oprema? Zamislite mene, bivšeg košarkaša, u košarkaškim tenisicama i širokoj sintetičkoj trenirci i pamučnoj majici, a u džepu trenirke klopara walkman sa nekom ubibože muzikom (kaseta, naravno, zavija u ritmu mojih koraka jer se baterije isprazne prije nego istrčiš neku poštenu kilometražu). Ako možete biti smješniji od toga, svaka čast. A ja sam se osjećao kao Kralj Svemira kad sam uspio otrčati cijeli krug oko Jaruna.

Trčite kako želite, koliko želite, sami, u društvu, sa psom, u bilo koje doba dana, po bilo kojem terenu. Ako je prevruće, nemojte zaboraviti vodu i kapu, ako je prehladno, dobro se odjenite, ako je noć, budite vidljivi. Ne trčite po cesti. Jednostavno. Ne postoji razlog da ne trčite ako mislite da bi trebali početi.

Toliko o tome. Odjenite nešto u čemu se dobro osjećate, odaberite mjesto koje vam je blizu i gdje vam je ugodno, nećete pretjerati jer će vam tijelo pokazati kad mu je dosta. A ako sve bude u redu, ta granica će biti sve dalje i dalje.

Škola trčanja?

Moj je savjet: počnite sami, bar neko vrijeme.

Isprobajte sami sebe u novoj situaciji, otkrijte novi mir u sebi, uživajte u početku. Nemojte si odmah postavljati izazov da morate ići na redovite treninge po tuđem rasporedu. Kad vam postane zanimljivo, kad počnete razmišljati da bi bilo super otići na neku utrku ( a razmišljat ćete, kladim se), pronađite neku školu trčanja, pridružite se treninzima pa vidite a li vam odgovara—

Škola trčanja

Neću vas daviti suvišnim detaljima. Za sada, ovo je dovoljno da izađete van i počnete trčati.

Javite kako je bilo:)

Standardno

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.